Spalato

Spalato

Friday, September 18, 2015

Drugo lice

Pri neki dan  dopa me libar " Mozak u plamenu ". Iskreno, teško bi se u životu mašija za isti , jerbo sam naslov , osim piromanije i Nerona, ne bi jema šta drugo i pomislit ...još korice crvene colure. Moš' mislit kultnog dila ?

Pročita san , onako na prvu , zamantale me prve riči.  Auto( biografska )  i na žalost ne more te ostavit imunog na ono ča pročitaš.  Deboto u samoj srži je autoimunološka, jebena do boli, neuračunljiva u peru al' u životu surova.

Negdi pri kraj libra , napisa bi članak  " Duša u plamenu " jer tako san se čutija. Amputiralo mi najbolji dil mene, spržilo me !

Opet, postoje oni tereni, sprženi, posuti pepelom, na kojim reste najbolji trs, čokot, mali plavac, ka na salbunu. Daje najbolje grozdje, slador, vino ...jebate, koji put. Sprži, naviklaj trs, mladu lozu i čekaj jerbo triba proć vrimena, ošervano burama i neverama, teplim suncem, da bi ono jednom bilo " vrhunsko ".

 
Jučer je tiho ušla u vozilo. Ka maslačak djeljue, tako krhka a tako postojana ...šotovoće rekla "pojačaj muziku" i zabacila glavu kroz prozor. Progovorila više nego ikad sa mnom  ...Taklo me. Đir je kratko traja, otišla svojin puten uz smješak svojim prijateljima. Gledan je kako gre. Odlazi laganim korakom i njena silueta se izgubi među svitom. 

Tu je ...mlada loza, dobila svoje ime, povratak na novi život. Iza sebe puno spaljene zemlje.

Dobro došla!

Put je dug, posut pepelom. Uz mnogo truda i jubavi mora dat ono što se od njega očekuje. Da nam srca svima budu u plamenu...

Sunday, August 30, 2015

Od do

Sidin pri neki dan u mom tinelu na Pjaci, onako ledjero, bacim oko na furešte oko sebe, konobar mi dobaci foje, oće reć Slobodnu Dalmaciju. Asti ga, otakd nisam vazeja u ruke tu olovnu kartu, znate ono; tinta vam po prstima a za okrenit stranicu triba koji put polizat prst jer listovi su nešto u plitko, zgusnuti…

Većina nas, odmar okrene zadnju stranicu i krene čitat odizat ...navika je jebena stvar! Čim okreneš zadnju stranicu, jemaš malo informacija o kulturi i ča se se događa u gradu i tad dolaze šonete!!

Soneta vam je osmrtnica. Jbte koliko splićani otišlo, kad među njima šjor Špiro Jelaska, dite splitskeg puka, Varoša, čovik koji je cili svoj život timbra na čakaštvini, glumija u svim kultnim serijama, Malo misto, Velo misto, Čovik i po…i da ne nabrajan jer neću fermat još po ure ...

A baš san pri neki dana, nešto opalija na google, da vidim koliko jema taj naš doajen godin, kad ono nigdi ne piše koje je godište ?? Satra san, al nisam nigdi uspija pročirit koliko zaista jema godin, po mojoj procjeni priko devedest. Pogledan sonetu, da vidim onu famoznu crticu između, život, ne piše ništa ...bijanco ...evala šjor Špiro !

Ostat će  u sićanju meni ka dite, kad bi me baba i dida vodili na splitsku tombolu, na fjeru sv. Duje, a šjor Špiro je bija zadužen govorit koji je broj iz saketa ( kese ) izvukla dičja ruka. Judi moji, koji bi to mirakul bija, za svaki broj skoro, a jema ih 90, ima je priču oli ti ga zamjensko ime ...to je bila divota slušat, dok držiš oni buletin od tiketa i zaokružuješ brojke.

Jednom zgodom baba mi začepila uši jer je Špiro reka na sav glas ženske nogeeeeeeeeee, što oće reć broj 77...juda 13, oli ti ga ludi broj, svaki koji je jema 0 počeja bi sa zeroooooo ...pa dva brata brkata, gobavi broj ...bila je teška zajebancija a taj njegov splitki govor je baca sve u trans pa i one valje koji to nisu razumili ...

Eto tako me prizadnja strana sjebala, a jopet se za lipim sićanjima vratija u onu mladost, prošlost koja  bila puno lipšja nego ovo sve danas. Fala ti Špiro za svaku izgovorenu besidu, barketu, bija si dite puka, identitet splitskeg, onog furbanjskog, i tako si otiša bez one crtice između ...pa nek se misle ...kraja nima !

Nadan se da je gori sad klapa malo pojačana i da je zajebancija svaki dan ...


Evala ti ma di ja bija ...

Friday, August 14, 2015

U prolazu

Evala , dugo nisan timbra koje slovo na ovu virtualnu kartu, bez vonja, i ono kad ti se pero zapliće kroz prste dok ti misli klizidu ...

Oparila me ova vrućina. Odkad znan za sebe i Vivaldija, jemaju četiri godišnja doba. Ovo lito je doslovno pakleno. Sad se sitin da su stari uvik govorili : pasje vrućine ...ne znan ča je pas tu kriv i kako to njemu izgleda. Pas je pas a čovik je čovik, jebaji ga ...taki je život !

Sitin se jedne beside ; Ovaj život je test, samo test. Da je to pravi život, valjda bi nam dali upute di da gremo i ča da radimo.
Pošto neman uputa mogu pisat i pizdarije, testirat svoj morbidni mozak na ovu vrućinu ...

Tribalo bi ka napisat par besidi da izgleda članak, možeš ga jebat, mozak mi arija, sunce me oparilo ka čokot.

Sinoć su bile suze Sv. Lovre, tribalo leć na ledinu, šentadu, zabacit glavu i jemat veličanstven prizor, pogledat Anđeoski rođendan. Zaželit želju, promislit na najmilije, bit s njima u tom bezvrimenskom svodu. Jemat neku svoju zvizdu padalicu ...stopit se s njon ...i pod zvizdama zaspat. Judi zamislite ; nebo vam lancun !!

Tako mi pade na pamet, da bi čovik triba u živetnom naponu snage, otić sa oveg svita. Pritvorit se u nešto drugo, galeba ili lava. Gledat od sada život njihovim očima ...dilit iskonsku prirodu, snagu, zakone. Uživat u slobodi duha, more, sirene, valovi, šuma. Kako je reka jedan moj prijatelj, od čovika do galeba !!

Volite se ljudožderi !!

Znan da nisan ništa pametno napisa. Tija san ubit po ure, maknit šporke misli, jemat svoj kutak ...zaželit jednoj mladoj zvizdi da se rikupera, vrati tamo di joj misto, i zasja ka nikad ...

drži se Nina

Adio vam ga se

Wednesday, June 10, 2015

Kratka noć

Zadnji pogled s terace.

Gren leć, misec zagrli more, postelja prazna, tišina ispuni camaru i one dnevne sjene više nisu tu . Na zidu sekundarka para tišinu, tira ono vrime da gre naprid, ne prašta nikome ...zato jeman običaj nosit sat na kojem vrime stoji ...
 
Na stolu miris liljana a misli điravaju.


Pustin malo misec kroz ponistru, da se ne ćutin sam a on, kurbin sin, ispuni mrak čarolijom. Pritvori one dnevne stvari u nešto drugo, s puno više lipote i duše . Ta magična igra svitla i tame  povede me u neka druga nebeska tajanstva ...moj noćni prijatelj, evala mu ...
 
Soba zaživi ka neka pozornica a duša, ka glavna uloga , dođe na svoje!
Veselo je ....

On je čuvar mojih snova i želja!

Ujutro, kad moje Sunce u postelju dođe ....pomiluje na valovima duše moje, razbuca kulisu novu ...lipo li te vidit opet ...
 
D jutro Grade moj !


Wednesday, June 3, 2015

Đul bašta



Zdravi i veseli bili ...
 
pri neki dan , cajban se se u mojoj kia ceed, onako na po gasa po splitskim ulicama. Ponistra otvorena, ima bave, zateplilo je. Minjan radio postaje, kad trefin na jednu onako dalmatinske pisme !
Odjednom neka stara pisma, kad ono jebate DŽO MARAČIĆ MAKI. Raspalia mi onu „da se sjetiš nekad mene, dal se sjetiš onih dana“ ....u pi*ku materinu di nadje, starije od mene.

Justo san se zapiva. Počeja onako  šotovoće uz radio valove bit ka back vokal. I ča je najgore nisan zaboravija riči, a prošlo, barenko ijadu godin. Odmar se pita, je li taj živ ?? Valjda je !
Odmar me ispizdija, kia aluluja po cesti i sad gren obać sva mista di je nekad svirala muzika u živo !

Na žalost tega više nima u Splitu. Nemas ti tancat, balat, onako se raspojasat, razbacat po bini. Zamantat koju šinjorinu i čekat oni sentiš. Još kad oficijelni spiker najavi „dame biraju“ !
Ala tad tombule. Poredaš se onako uz šank i čekaš. Senitiš počeja, samo da te ne dopadne nešto ča nije po guštu, jer eto odma pizdarije. Moraš balat. Jedini izlaz je štipnit malo za guzicu...al ako joj se svidi „adio mareeeeee“
 
Alelujam ja tako, prođem više manje sva kultna mista. Zapuštena, na nekin su danas neboderi, novi privatnici, al' bašte nigdi. Ovi bi prikopali i groblje da mogu.
Eeee Maki moj, nisi mi triba na moj radio, da si mi mislit ?? 

Sitin se jedne terace ....na Emoni u centar grada. Petkom bi bija plesnjak kodneg imena „Večer usamljenih srca“. Je, ne zajebajen se. Bija je neki orkestar, one drvene katrige i stolovi a klijentela je bila raspuštenice oli ti ga udovice. Pa se ti misli.

Kome je smetala razlika u godina nije triba ni ić. Tu je sve frcalo, svita ka šipak, a mjuza derala cilu noć. Poseban švog je bija oni lajt šou. Dva tri crvena kurbanjska svitla, pokoja druga colura i jedno ti uvik titralo prid očima. Ugođaj za past u afan, oće reč nesvist ...aaaa . Kad bi počeja sentiššššš, utrne letrika, bina u mraku, i štorija krene. Kapi znija cure s tebe, s nje. Ma ništa ne smeta i tako duboko u noć.
 
Taman san počeja mislit na lipe stvari kad ono opalilo vjesti u podne. Jebale te vjesti, vrati mi Džoa ili kojeg drugeg. Moga je bit i Miki Jevremović sa onon „Mjeseče ti stari druže moj“.


Eto tako iz misečine uplovija u surovu današnjost al' Džo mi opet nakon dugo vrimena vratija oni lipi švog mladosti. Kad je sve bilo drukčije ...evala mu bilo ...
 
adio vam ...

Sunday, May 24, 2015

Izgubljena generacija

Pri neki dan fleka san moju omiljenu La Costa majicu. Jebate, pala kap crnega vina, ostala maća, išporkalo je. Pala mi kontrina na oči, majica deboto nova, a sad od šetnje out!!

Nema šta, lipo mi stala. Bile colure i špigul na koletu, na prsima velik krokodil ....jebi ga ...
Sitin se odma moje pokojne babe Eme. Uvik je jemala oni veliki sapun u obliku kvadra, onako bež prozirni za slične i krizne situacije. Ovo krizne, valjda je mislila na didu, kad bi doša doma sa šminkom na koletu. Onako slučajno u prolazu flekan, jer je uvik gužva u gradu. A taj čudesni sapun je skida sve fleke. Sićan se ka dite da su lavandere nosile uvik sapun sa sebon i na maštilo u njemu prale robu!

Odlučin se, na nemoguću misiju, poć u potragu za istim. Krenit u ove moderne centre, napravit se pinku pametan i kupit isti. Jebeš ga, luđi oni koji krenija. Onako s noge na nogu, misli pomalo naviru, braco i seka, divka, paperino pasta, plavi radion, cetina manistra ...ma nemoguće da današnja modrena teknika nema ništa slično.

Di god san doša, gledalo me ka sa psihijatrije, oli ti ga s neke plenete, šta ovi traži ?? Jebate, samo jedan običan sapun za skinit fleku od crneg vina!!  Koja generacija, je ku*ac degeneracija. Ne razume oni ništa. Moreš ti prat robu koliko očeš al bez tog sapuna ti nema šanse .
Posta san mimičar, mava rukama, objašnjava, za ludu. Ponudilo mi ijadu drugih al to nije to!!

Srića moja, kad san već pa na pola kolja, ukazala se jedna šinjorina iz druge ruke, generacija moja ...šjor moj imate ga u Lidla kupit !!!
Nisam moga virovat, pogledam je malo bolje, onako izgleda normalna, zna posal generacija i gren u dotični trgovački centar ili po naški butigu.
U pi*ku materinu, čim san uša osta san inkantan!! Ferma za na vrata, velika reklama za nas, izgubljenu generaciju, proizvodi pod pravim imenon iz ex Yu. Ma vidi kojeg oni pametnog švabu jemaju, čovik zna posal. Navuklo mi osmjeh na lice i odma proletim butigom i tražim sapun.

Teška borba na policama generacije. Livo, desno, jebate EVO GA. Odmar u ruke i pod nos, isti vonj ka i pri 40 godin. Još da pere ka tad, niko sritniji od mene. Za ne falit, vazea sam dva, nikad se ne zna.
Naravno, na kasi ja i nekolicina ona genska, parili ka neki rerto likovi. Bacili čakulu u redu i jedva iščekivali kućni rezultat !!

Doša doma, odma se bacija na pranje, naravno ručno. Zapinija ka nekad, namaza fleku i nakon po ure moja La Costa  spremna za điravanje.
Evala generacijo, jebeš ti sve ove nove pizdarije, nima do praveg sapuna i izgubljene generacije ...Bogu fala ča san nazadan!!

Naravno odmar san proširija kućni asortiman i kupija Plavi radion, nema šanse da zajebe !!!

Živili ..



Saturday, May 23, 2015

Posljednji mohikanac

More bit da san propuva, počea san timbravat ova slova. Jebiga svaki dan mi uleti nešto novo.

Pri neki dan trefin čovika za kojeg san mislija da je odavna umra? Doduše pokopali ga drugi, čakula krenila, prikrižija ga, kad ono uskrsnija prid menom.

Žila , ti si ??? A ne ti si, koji me ku*ac zajebavaš, sam dragi te Bog posla! Razumija san, vidin sidi na šentadi, nema pive. Oden do prve butige kupi jednu karlovčku! Znan san ča slidi ....tirade, pizdarije. Moram provest po ure s njim !

Bija je teško bolestan, škapula se, rikupera i odma udrija po pivi. Judi moji, cili mu život zapisan u očima. Ribarske ruke, svaka bora jema svoju štoriju ..i na glavi obavezna šilterica.

Stigla pivuša. Naravno i moja. Debata je mogla počet. Odma je krenija na šinjorine ča prolazidu pored njega ...eeee tek sad vidim, živ je !

Svaka dobra, nijedna nema mane. Samo ga jebe mikrolacija. Puno ih prođe pa ga ispizde. Razumija je da je dobro pogledat al počet mislit o njima neće na dobru završit.

Cili je svoj život provea na more a zadnjih godin je čistija ribu na peškariju. Tribali ste vidit kojon je brzinom čistija ribu na banku onim splitskim gospođama ča doma nisu tile šporkavat ruke ili sjebat nokte. Svaka mu čast, zna je ča in triba. Naravno, ka i svaki ribar, zna je i kako se sprema, tako da si moga dobit recept iz prve ruke. Na ribarski način ala Žila! Parilo je ka francuska spiza.

On vam je spada u kategoriju splitskih redikula. Nisan ga nikad tako doživija. Nije bija išempjan u glavu al nevolja ga natirala na nešto drugo . Omiljen čak u intelektualnom društvu, za ne virovat !!!

Pravi demokrata, sa svakim je moga jist i pit. Sidimo tako, prošli sve pokojnike. On je jedini još, jedan od onih, timbar i identiteta grada, po drugi put živ. Valjda je život odlučija tako jer i ta šentada na kojoj sidi jema smisla!! Bilo bi najbolje kad ode negdi gori napravit mu spomenik u obliku bove pa nek plovi…

Piva se bliži kraju. Molim za jedan snimak. Litretat fotoaparatom. Moran vazet još jednu pivu i malu votku, da seansa more počet. Udrija par fotki, zahvalija se živem čoviku. Nadan se da će mo jemat još puno ovakih čakula na njegovoj šentadi ...i liph pogleda...

Dok je pive bit će i ŽILE !

Evala mu bilo


Friday, May 22, 2015

Brnistra

Evala vam judi, odmar se sitin našeg pokojneg Tome Bebića i njegove izreke ; " volite se ljudožderi .."

Kiša ne fermaje evo već drugi dan, a deboto smo zagazili u drugu polovicu petog miseca. Prijašnjih godin već sam bija na banje, oli ti ga, bacija se u more.

Tokalo me pravit razne kombinacije kako provest dan kad nima moga Sunca. Ipak ovakav dan jema i svoje prednosti. Kod nas u Splitu i okolici stađun je od jedne puno lipe biljke, kodneg imena Brnistra!!

Dosolvno mirisna bomba! Stari svit je uvik govorija da upravo njen cvit jema velik učinak na jude, posebno žene !!

U svibnju kod cvata brnistra žene jednostavno, iz njima nepoznatog razloga, dobiju osjećaj erotike, postaju zavodljivije. Pa se ti misli sad.

Zato dame moje, pod ruku i stenja, điravanje di je brnistra.

Ko bi reka, afrodizjak svugdi oko tebe. Jebiga, barem iman afro friz i malo san divlji, eto ga !

Po jednoj od teorija, ime moga grada vuče porijeklo iz grčkog imena ove biljke, Aspalathos!! Živili grci!

Tako san se odlučija danas prođirat splitkim proplancima, uživat u opojnim profumu dotične, divit se predivnom žuton patinom, i njenom prkosu ....

Predivan pogled na Split ka u nekon žuten prstenu, zarobljen a čuvan, ukroćen a diše punim plućima.

Koliko samo jedan, na oko običan cvit, more čoviku pružit ?

Puno , virujte mi !

Kiša i dalje neumorno pada ....doša san doma i ćutim se lipo, afrodizjački ....

Adio vam ...




Thursday, May 21, 2015

Made in graštapani

Evala, kišni dan, južina, uputin se prema pazaru kupit malo verdure za obid. Onako delašjoma, s noge na nogu. Mislija san, nije vrućina bit će manje gužve po gradu. Zajeba san se. Grad pun graštapana ( žohara ), oli ti ga kineza !!!!!!!!!!

Jbte koja vojska, kolona, špalir, puste slušalice, voki - toki, vodič drži onu rumbrelu
( kišobran ) da se ne bi slučajno izgubili ??
Koje smo mi sriće !!
Folow me...je*ite se !

Ne moreš proć od njih. Ma di su se sjatili u ovaj naš bidni mali grad ?? Obleka im je posebna priča, jema neki vonj plastike a colure čudo !!
Ka sa modne piste, mož mislit !
Jebiga oni su došli do Splita, a ja ću u Kinu, ku*ac!

Kako su stvari krenile, najbolja je investicija učit kineski jezik ?? Bilo kuda kinez svuda .
Sad dok ovo pišen, nigdi nisan pročita da je u Hr umra neki kinez ?
U pi*ku materinu di s njima, šta in rade? Jeftinije ga ovdi pokopat nego vratit u Kinu ?? Ludega naroda. Mislija san da smo ludi, ima i luđih. Ee moji kinezi, je*ite se i rastite samo dalje od mog dvora, kalete, moje pjace i rive.

A lito je teko počelo, satrat će me ...
Kako stvari stoje triba uvest turističke kvote, jer ako zaborave par njih eto pizdarije i natalne slike grada. S*ebat nas i ovo malo ča nas ostalo. Ili da ih proban zaje*at pa ja dignen kredit i oden u China, uh valjda san ovo dobro napisa ??

Neznam al' su noćna mora. Je*eš ti gosta koji nije popija par pivi, botilju vina, izija kil oborite ribe, a ovi arija, zrak !! Samo điravaju ka muve bez glave. Da barenko mož vidit žensko među njima, ma ni to !!

Ajte doma ...!!
U pi*ku materinu kiša počela da pada sve više. Tija kupit rumbrelu, ne triba vam pogađat etiketu.  Made in China !
Radije ću pokisnit. Tako i bilo. Nagazija san dva tri u gužvi, posla u onu stvar i krenija doma.

Graštapani ostali điravat po gradu ...


Adio vam 


Saturday, May 9, 2015

Ča smo na ovem svitu ?

Čovik bi se upita ...

proša je prvi maja i fjera sv Duje, dvi najlipšje slave u Splitu. Moram vam reć da je ovi maj, oli ti ga svibanj, puno lip misec ...a justo san se i rodija negdi sredinom isteg ...tako da ove godine jeman većinski paket dionica svog života, 51 ...  tokalo da  jeman napokon i ja negdi većinski dil. Sad sam gazda, koja lipa besida.

Juros je triba bit, ono običan dan. Dođem do biološke, odma bacim očadu kroz ponistru, malo vrtal, neko cviće i tako usput, kad mi neki grubi, grezi zvuk počne parat uši.
jbte izađem vanka kad ono mrtvačka kola, crni furgon, pogrebno Lovrinac. Izlazi lik ka iz filmova, 120 kili, crna kapa, brkovi. Pravi neki orijunaš, i justo iskrca limeni kapsil oće reč sanduk i nasloni na moja vrata.

A di mene nađe? Jbte koji psihološki profil. Triba ga studirat. Zamalo glavon opizdim u isti!
Furgon na po puta, montura na njemu, kapsil na mojim vratima ...ka u filmu!
Uspija je izustit „ sad ću ja brzo, nema puno posla!!“

Jebaji ga, kažem u  sebi. Stoj di jesi i za di si nisi!
Pitam biološku ko je umra? Jedna naša susida, sa drugog poda. Sitin se odma ko je. Eto tokalo je poć i nju. Jemala je godin i boležljiva, al čovik je !! 

Život mi odma proleti i negdi u nekon kantunu se zamislim. Na ploči uvik piše godina rođenja i smrti a između je, CRTICA. Jebala ih crtica. Deboto ispada da je to život i da stane jušto u tu jednu crticu, razmakniću ( ispričavam se lektorima ) . To triba minjat !!!!

Sitin se one jedne priče. Dođe lik u neku egzotičnu zemlju, ode na planinu, uvati ga mrakuša. Lipo legne na proplanak, zamota se dekon i zaspe. Ujutro kad se probudi pogleda oko sebe i vidi križeve !
Čovik zaspa na groblju. Umra od straha. Pogleda malo bolje i počme čitat imena, godine. Sve male brojke, dječje groblje!! Jednoznamenkasti brojevi. Strah ga natjera u trku do sela i ferma prveg čovika do sebe.

Domaćin, onako naočit, objasni mu „kod nas, po rođenju dajemo teku. Da za života pišu samo dane kad su bili sritni. Prestankon istog, zbroje te dane, pritvore u brojke i stave na nadgrobnu ploču.“ Nadam se da je moja susida jemala sritnih dana. Evala joj bilo ...

Misli odoše brzinom munje. Isto ka i Orijunaš po obavljen poslu. Nakaradne limene kutije nema, sve ja ka da ništa ni bilo.
jebem te živote ...

Adio vam!




Monday, April 27, 2015

Opća opasnost

Evala ,
Kako mi noga još dezbjego, sjebalo me total, ni naprid ni nazad. Vrime mi prolazi ka u nekog Godota...

Odlučin jutros napravit đir, nisan odavna litreta koju fotku. Justo mi fali stvorit neku priču u kadar.
Lip dan, onako opojan, tepal. Cotajući se spuštam na bližu mikrolokaciju, kad odjednom : u pi*ku materinu, proleti kraj mene lik na bicikli!
Jedan, drugi, treći. Okrenem se, ne mogu virovat. Da nije kakva epidemija istih?? Zamalo poginija!

Koje kamikaze! Dolete ka strila nebeska, onako s leđa. Nit ih čuješ nit vidiš. Jebate ovih ludih Splićana. Opet neka nova moda?

Spizdili nas ovi amerikanci. Di smo sve pokupili te gušte baš od tih zbonbanih likova??
Da se mi razumimo, nisan ja kontra bicikle, al ovi danas ća to voze su isprid medicine!! Ne jebu nikog na cesti. Dolaze podmuklo, zuje, letitu, a obučeni su ka piloti.

Blažena moja ponica! Jemala je ono lipo zvonce isprid. Sidnes ka Čovik, timun u ruke, prst na zvonce i điraji.
Nije bilo zajebancije, a još si jema izad misto, ako si bija pinku luđi, moga si sist prijatelja oli prijateljicu...ooo Judi moji, koji su to gušti bili!! Išlo bi se u špalir, tako vozikalo, ćakulali …a ovo danas - prva crta bojišnice!

Sad je, ka moderno jemat ća luduj biciklu. Pored splitskih pasa sad san dobija i bicikle, jbte koja moda. Ludi grad!
Kako stvari stoje, više nisi nigdi siguran!

Vazeli mi najveći gušt: điravanje po gradu. Pri san gleda u pod a sad moran jemat i oči pozadi!  Ka da san ja sofisticiran Čovik? Samo oću napravit đir i doma doć živ! Tražim puno??

Kod nas se uvik govorilo kakav pas takav i Čovik. Evo jeman jednu svoju: "kakva bicikla takav i vozač!" Čini mi se da i bicikle liče na gospodare!

Uspija san, ovi put, neokrznut doć na mikrolokaciju. Uz svu opasnost koja vreba u pješačkoj zoni, litretat par fotki, doć malo sebi, odanit, jerbo je trebalo opet nazad. Samo ne istin puten...jebiga zajeba san se...jedva živu glavu izvuka!!

Očito ka i pješak sad moraš jemat ful opremu, lito - zima!

Doli kamikaze!
ADIO vam ga se


Sunday, April 19, 2015

Kratka besida

Evala ...
 
Ovu zemaljsku balotu ja vidim ka jedno veliko more. Svi ka neki mornari u ovem moru života, pa nek nam bude mirno more ...

Jučer je bija jedan, na prvu, onako miran dan. Bila je bonaca, more ka ulje, kalma, mirno ...lipota jedna. Moga si se doslovno ogledat ka u zrcalu ...
Sav okoliš se utopija u njemu, deboto je parilo ka da jeman krive dioptrijske naočale !!

Vergulast ( krivudavo ) osjećaj, a jopet smiruje. Nema one siline, utihnulo sve.

Posjedon otiša na neki svoj intermezzo. Pustija nas, životne mornare, da uživamo u istom, božanskoj lipoti, dok se on vrati sa dva, tri deca točene pive .....

Hihi, zamišljam kako je njima negdi gori. Pari mi ka jedan velik šank sa točionicima. Tu se oni međusobno zajebavaju, nazdravljaju, igraju se Sijerkovića.
Jopet i sa visoka je sve manje za gledat, tako da nas i ne vide ...jebe ih se !
Što manje vide, bolje ! Pa se ti sad misli, je li bolje bit gori ili doli ??
 
Naravno, kurbin pir je brzo završija. Zapuva je neki ladni vitar, nakupija oblake, pritvorija životnu bajku u neki mračni film, a glavni glumci poznati !!
Sve izmišalo, vazelo svu lipotu, a nas mornare ostavilo da plutamo u svome moru života ...pa di te baci i odnese ...


Lako je zajebavat vama gore, i pijte manje !!!
 
Adio vam...

Friday, April 17, 2015

Pjaca

Evala ..
 
jučer sam žginca nogu, čutija neku oštru bol, otiša do likara kad ono ruptura mišića! Jbte led, koja je*ačka dijagnoza. Dovoljno da me veže doma dva tri dana bez šetnje i aktivnosti svih osjetila u Primaveri!
Pri tega, jema sam mirni dan, bonacu i odlučija sist na Pjacu, nekad kultno misto ovega grada. Popit pivo i bacit očadu na prolaznike a more i prolaznice!
Kakav prirodni tinel, to vam je po splitski "dnevni boravak ". Strateško misto, okruženo zidinama, bez trunke vitra, pogled na kampanel Sv Duje, stara splitska ura, sa onim bronzanim žverama ča tuče po ure i svaku uru. Deboto se navikneš na taj zvuk ka da si doma, u svom tinelu i znaš kad ti ča činit ...je li vrime od obida ili odmora ..., gvardije!

Najlipšja zgrada je stara splitska vijećnica koju su pohodili splitski poteštati. Za ne virovat, neki čak nisu ni jemali splitski timbar, već bili neki genteski modificarni, to mi zovemo, baštrade ili mišance ...!

Glava grada je uvik mora bit školovan čovik a kurbin sin ..jerbo našim sviton nikad nisi bija siguran ...njemu sve smeta , sve ge je*e, sunce, kiša, vitar ...jednom riču " ludi svit ",  a da bi neko poludija najpri bi triba bit pametan, pa se ti sad misli?  

Sidin tako, upijan zrake, pivo raslađeno taman kolika mu mira ...a teatar života ti prid očima. Jemaš dojam da su svi glumci a glume da nisu ...?!
Kameni pod umisto dasaka, uloga raznih ...a kulisa nikad lipšja!

Priča meni moj Dida "unuk moj, ako želiš pogledat lipu šinjorinu ili Madam s pjace , zna se, di se triba otić!"

Mene odma zagolicalo ono Madam, jer san već ka dite jema šporak mozak, oće reć prljave misli, hihiih, al sam se zajeba. Zamanija je onim velikim prston, i lipo to stručno opisa "svaka splitska gospoja ili šinjorina iz druge ruke, morala je proć Pjacom do velikog pazara. To je za njih bija izazov, jerbo su znale da će se pogledi zalipetat ka taksena marka, zjale na po koplja, i bacat kometari .."
Kako nama, i njima je to bija izazov. Proć, ostavit svoj trag, dat do znanja da godine nisu učinile svoje...prirodni slet , modna pista.  One koje su nosile veliki capelin ( šešir ) odavale su dojam otmjenosti, po tome bacale na neku Madam, a one koje su prošle Pjacu neokrznute, bija je ka modni Oscar, jerbo je imalo težinu najvećeg kritičkog tila na svitu !

Svaka in čast!
Justo, tribalo je to znat i pogledat. Ne ono grezo, već sa motom. Onako delašjoma ispod oka ...i uvik bacit signal, kako je ona ta prava ...eee , to ili jemaš ili nemaš, nažalost, urođena mana!!

I dok tako ispijan pivo, hehe već drugo, opet sam se zavalija u mislima u neku prošlost. Najvirojatnije da sam pinku nazadan, ne vidim naprid !!

Oživim kadar ka u muzej voštanih figura, vidim sliku, nasmijane i vedre jude ...je*eš ga danas nima ni smija ni vedrine ...

Zato, jebe se Pjacu, ko si, šta si, oklen si, jednostavno tribaš se lipo čutit na njoj, ne tribaš puno znat o njoj, ona će ti reć ....

Udrila je stara ura, prenila iz sna, vrime je bilo za poć u biološke na obid, jerbo posli nisan ni zna šta me čeka 

ruptura mišića ...

adio vam ga se !

Thursday, April 16, 2015

Ajmo natrag.....

Neko drugo vrime je, čakulan danas s prijteljem iz ditinstva. Sidnemo nas dvoje tako na jedan strateški štekat, primavera, sunce opizdilo, a oko nas kolorit, defile, profumi .....i justo njemu dođe caffe a meni jedno lipo olađeno pivo.
Krene neformalni dil priče, jebte Lenda, ova kava ništa ne miriše ...di su ona stara vrimena kad je sve vonjalo ..??

Već san ćutija di će nas razgovor odvest. Zaplovimo mislima u vremepolov, vratimo se natrag, u vrime kad je sve vonjalo, jemalo smisla, i svaka colura jemala svoje ime ....

Nekad bi, moja pokojna baba, otvorila Divka kafu, ono da more poškropit u skudeli s mlikon. Cila bi kuća jemala vonj i patinu, ni ti je tribalo ni popit, već si je bija sit ....
Tako je bilo sa onom "Gavrilović" paštetom, već kad si skinija poklopac, glad bi rekla svoje ...
Bilo još tega puno, di je bilo dovoljno spizu samo povonjat ...
Kuća je mirisala na dom, jemala svoju patinu i odma si sa vrata zna šta mater ili baba danas kuva ...nije ti triba kviz znanja iz spize ...da bi zna šta te u teči čeka !

Joj koja lipa vrimena ....

Tako on, moj prijatelj, konzumira tu mutnu kafenu vodu, a mene dopalo pivo, bez pjene? U pi*ku materinu, di ja ovo sad živim, zar je doslovno neko drugo vrime ...??

Ubilo mi svaki gušt u tiradi s njim, izmišali se mirisi, od užeglog znoja do falšeg parfema, gledamo se ka dvi mone, svit gre naprid a nas dvoje, bordižavali bar na kratko u neka stara dobra vrimena, kad je vonj bija osnovno čulo, pa sve ostalo ...

Brzo su nas osvistili, novi profumi, izbacili iz letargije, vratili u surovu sadašnjost ...a jopet bilo je lipo, barem pinku, vratit se u dane vonja friških opranih lancuna i teplega kruva ...
Ni mi žaj ča san već pomalo počeja bit stariji čovik, jerbo ako ništa drugo, jeman se čega po vonju sićat,  pokrenit vremepov u mislima  i naranit dušu ...

Eto sad mi padne na pamet čitanka "Zlatna lađa". Odoh je proštit !!

Na dobro vam došla primavera i falši vonji !

Do vidova ...

Tuesday, April 14, 2015

Malac

Justo san pri misec dana upozna čovika, pazi, čovika na Matejušku. Razminija par besidi, i lega mi, onako ka na personu ipo!!

Fotoaparat oko ramena, friz kreativni nered, ko bi ga špatulom složija?? Jbte , Čovik se bavi fotografijom, po splitski, litretaje, iz nekih njegovih zajebanih kantuna, vidi ovaj cirkus naopako...evala mu bilo!

Toliko je isempjan, infentan u to Oko ča gleda kroz buzu , da je u stanju pratit vrimensku progonozu, godin dan unaprid! Kamikaza, jednom riču!
Lik ima batlera, koji ita kruv, cimaje na suvo. Ka u doba aristokracije kad je, neki slični njemu, baca pjate u ariju a ovaj vižba gađanje iz lovačke puške ...Toni skužaj!

Tako vam se, ON, ka nekoj čeki, namisti i čeka galeba u letu...luđak!!' A jopet ako se misliš bavit tim stvarima ne mož imat drugu dijagnozu.

Da se , vratim na ono malac, u naslovu?
Prvo san bija zbunjen?? Jbte ovo je jedan od ritkih muških koji svoj organ zove "malac". Jerbo bez njega nikad gre vanka! Pa san mislija, Čovik ima nekog kućnog jubimca...ma je ku*ac, Judi moji.

"Malac" vam je čudo od tehnike, fotoaparat, od kojeg se ne odvaja, onako delasjoma, preko ramena mu visi. I čeka svoju žrtvu ...ubojit taj "malac"!!
Opizdi jedanaest slika u sec ..ne mož virovat. Spreman je nas, jedanaest istih, posložit u špalir !!
Ono ča je najgore, lik ima zajeban GMO kombinacija od prababe Wagner do Poljicke republike! Jbte, je ga izmišalo, od classic do poljickog soparnika!
Disciplina i dobra spiza, morbidan mozak, a likarija od čovika!! A živi svaki dan s nama i dragoj Matejuški, čiji je kultni osnivač u fotografijama, i jubavi prema istoj ...

Zamisli ti švabu i Matejušku, soparnik i srdelu. Ma spojija ka nebo i zemlja ...evala mu bilo! Sva njegova lipota i sug koji ocidija u fotografijama su dil njegove duše i jubavi prema istome. Na dobro ti doša u tvoj život, moj Kumapnjo!!
Pri svega, jema ono najteže brime: Čovik ! Malo je takvih danas, nima nas puno al' smo dobro raspoređeni...


Malac moj, fala ti za svaki snimak, besidu, vrime provedeno s tebon jer ono ni nikad izgubljeno!!
Na dobro doša u moj život
Evala ti bilo!


Monday, April 6, 2015

Marčano sunce

Day After, oće reć, dan posli blagdana, odlučin otić malo do grada, vidit koliko splićani ostalo jerbo naši splitski vlaji gredu na selo ! Moram vam judi, ne juda, priznat da je grad manje bučan, nima šušura i vlaški besidi, ka i onih kulturnjaka što oseknu nos na ulici i rukavom od majice obrišu isti… ala lipote!
Odlučin krenit splitskon žilon kucavicom, kroz moj Veli Varoš, di se još čuti ka iz naftaline lipi vonj i patina stareg mi grada, a i justo mi kraće onako po nekoj dijagonali doć do strateškog mista, kultne Rive.
Isto je opivano u lipoj pismi kodneg imena “Picaferaj”, u izvedbi našeg čora, oli ti ga Olivera Dragojevića…; deboto se, odma sitin refrena; ” zapalila se cila u ijadu coluri, ka starost ća je prošla a mladosti se žuri”… e  jebiga sad nisan ni star, ka ni mlad, al sićanja naviru… pa se ti misli!
Jeben je ovo grad… govrija je pokojni Smoje “da je stavit tendu priko cileg grada bija bi najveći cirkus na svitu!”, čovik i po, bija u pravu, jerbo nigdi na svitu neš nać više pizdarija na manjem mistu oli ti ga u Splitu!!
Dokopa san se kultne lokacije, moja malenkost i još tri moja kumpanja, jebate, sili a nigdi konobara… u pi*ku materinu,  zar je još praznik ?? Nakon po ure, dela fjaka, dolazi pingvin, vantjera u ruci i bila krpa oko ruke. Ispalili smo, koji mot, stara škola, a opet lipo bilo vidit retro konobara… jerbo jedino u Split more dominirat muški konobar a ne lipe, ženske punašne, di moreš reć “alo šinjorina išporkali ste se” … a šta njemu reć…!?
Ludega li grada…
Zapamtija je narudžbu, ups je ku*ac, već je izvadija mali buletin i zapisa, da se ne bi zajeba… legenda… Tako nas četiri, opalili zajebanciju, i dođe tema na gradove pobratime???
Jebate led… zanimljivo, jugonostalgija proradila, i pitam prveg do sebe, a intlekutualac je, zašto Sarajevo i Split nisu pobartimi?? Gleda me u čudu, osim šta tamo ucmekali nekog Ferdinada, šta mi jemamo zajedničko, pita on ??? E, jeben ti falkutet, znanje, imanje, pa makar i ne priorano!!
Šeher grad oli ti Valter, ka i Split, jemaju puno toga zajedničkog, ako ništa drugo, taj šeretski mentalitet, zajebantski, prisutan i u Splitu… svak sve zna, svak političar, pilot, likar… jerbo ako se ne mož nosit s tim pizdarijama tad ne tribaš ni dolazit, jer tad se kaže “adio baraka, ovi je propuva”!!! Volija bi jedino znat kako se na Sarajvski kaže “fjaka”, ono beztežinsko stanje mozga kad ti se ništa ne radi ?? Ako neko zna, nek me obraduje…
Jopet taj Valter grad jema kultni film “Valter brani Sarajevo” od nekog Hajrudina Krvavca… a u Dalmaciji postoji misto pri Makarske, Krvavac, more bit da je to neki naš čovik??!! Čim je snima film sa Borison oli ti ga Rokon Prcom mora bit naš čovik… o bella ciao… ciao… a i snima po Splitu… Taj Krvavac je bija deboto naš po mentalitetu a ovo, Hajrudin , more bit da je za vrime turaka bija hajduk??? Jebate poveznice! Evala mu bilo… navija je za Ajduka!! Sigurno je zna ča je dobra riba, vino i lipa ženska…
Ovim putem molim, sve koji pročitaju ovo, ako znaju za kojeg potomka od gore spomentog u Dalmaciji, vridilo bi upoznat ga. Pa ti sad meni reci zašto ta dva grada nisu pobratima??? Ovaj me u čudu gleda, ništa nije razumija, cilj ispunjen!!
Tako san ubija još po ure, na kampanelu je tuklo podne, bilo je vrime za otić do biološke na obid!! Jopet svojon prečicom, dijagonalon, do mog dvora… Triba obidvat i malo bacit gvardiju što oće reć odmorit. Moj pokojni dida je govorija, “najbolji je onaj posal di se ne moraš rano dignit a posli obida moraš poć leć” … evala mu bilo! Kad dida tako kaže triba ga slušat… Adio vam ga se …

Saturday, April 4, 2015

Infiša san u te.....

Jubav ti dođe ka imunološki sustav, nima mirne jedinice , pa teško izmirit oli ti je dozirat. Nikad ne znaš koliko kome triba ,a uvik je malo , i jopet za sve kriva .

Svaka štenca zabodena u srce ostavi friž . Dođe ti ka ono u " Tice umiru pivajući " , kad najlipšju batudu zapiva prid samu smrt , nabode se na trn i u toj lipoti , spoji sa s nebeskion zvizdama ...joj koje lipote ....svi oratoriji , falšete  , u jubavnom zanosu , jbte priviligije umrit u jubavi ...

Nekako razmišljan , ovin ča mi ostalo, a potaklo me Sunce moje, da na tu tematiku proban napisat par besidi. Samo to meni teško ide , nisan ti ja literata , čovik od pera, već životan , i evo odma vadin bilu bandiru u znak predaje.
Neman ja force i mozgovnog kantuna , škafetina iz kojeg bi moga izvuć priču ...o jubavi ...

Svaki grad jema svog Romea i Juliet ...neki palac ili sisu za taknit , jerbo će donit sriću ...a u jubavi se niko nije usrićija . Svak od nas jema neku ka „Immortal Beloved“
Jerbo teško je otkrit identitet srca , izmirit ga , podilit ...

Mislin da možeš volit jednom u životu. Onako iskonski , ludo , strastveno. Sve ostalo su plagijati jubavi , timbravanja emocija,  ka na poštanskoj marki ...
Deboto je najgore , doživit neuzvraćenu jubav ...ma koliko ona bila u tom trenutku konspirativna , jerbo druga polovica oneg tvog ja , ne oćuti , brat blizanac , eto problema ...jubavno ružno pače !

Tad si sam na svitu. Čista arija. Rikuperat se nikad ....zato pivan onu pismu „Moja prva i posljedna jubavi ". Rado bi bija ova druga i spojija se zvizdama ...

Nek me trefi drtaj duše u konačnoj istini s mojom jubavi ...


Volin moje Sunce !