Čovik bi se upita ...
proša je prvi maja i fjera sv
Duje, dvi najlipšje slave u Splitu. Moram vam reć da je ovi maj, oli ti ga
svibanj, puno lip misec ...a justo san se i rodija negdi sredinom isteg ...tako
da ove godine jeman većinski paket dionica svog života, 51 ... tokalo da
jeman napokon i ja negdi većinski dil. Sad sam gazda, koja lipa besida.
Juros je triba bit, ono običan
dan. Dođem do biološke, odma bacim očadu kroz ponistru, malo vrtal, neko cviće
i tako usput, kad mi neki grubi, grezi zvuk počne parat uši.
jbte izađem vanka kad ono
mrtvačka kola, crni furgon, pogrebno Lovrinac. Izlazi lik ka iz filmova, 120
kili, crna kapa, brkovi. Pravi neki orijunaš, i justo iskrca limeni kapsil oće
reč sanduk i nasloni na moja vrata.
A di mene nađe? Jbte koji psihološki
profil. Triba ga studirat. Zamalo glavon opizdim u isti!
Furgon na po puta, montura na
njemu, kapsil na mojim vratima ...ka u filmu!
Uspija je izustit „ sad ću ja
brzo, nema puno posla!!“
Jebaji ga, kažem u sebi. Stoj
di jesi i za di si nisi!
Pitam biološku ko je umra? Jedna
naša susida, sa drugog poda. Sitin se odma ko je. Eto tokalo je poć i nju.
Jemala je godin i boležljiva, al čovik je !!
Život mi odma proleti i negdi u
nekon kantunu se zamislim. Na ploči uvik piše godina rođenja i smrti a između
je, CRTICA. Jebala ih crtica. Deboto ispada da je to život i da stane jušto u
tu jednu crticu, razmakniću ( ispričavam se lektorima ) . To triba minjat !!!!
Sitin se one jedne priče. Dođe
lik u neku egzotičnu zemlju, ode na planinu, uvati ga mrakuša. Lipo legne na
proplanak, zamota se dekon i zaspe. Ujutro kad se probudi pogleda oko sebe i
vidi križeve !
Čovik zaspa na groblju. Umra od
straha. Pogleda malo bolje i počme čitat imena, godine. Sve male brojke, dječje
groblje!! Jednoznamenkasti brojevi. Strah ga natjera u trku do sela i ferma
prveg čovika do sebe.
Domaćin, onako naočit, objasni mu
„kod nas, po rođenju dajemo teku. Da za života pišu samo dane kad su bili sritni.
Prestankon istog, zbroje te dane, pritvore u brojke i stave na nadgrobnu ploču.“
Nadam se da je moja susida jemala sritnih dana. Evala joj bilo ...
Misli odoše brzinom munje. Isto
ka i Orijunaš po obavljen poslu. Nakaradne limene kutije nema, sve ja ka da
ništa ni bilo.
jebem te živote ...
Adio vam!
No comments:
Post a Comment