Spalato

Spalato

Saturday, May 9, 2015

Ča smo na ovem svitu ?

Čovik bi se upita ...

proša je prvi maja i fjera sv Duje, dvi najlipšje slave u Splitu. Moram vam reć da je ovi maj, oli ti ga svibanj, puno lip misec ...a justo san se i rodija negdi sredinom isteg ...tako da ove godine jeman većinski paket dionica svog života, 51 ...  tokalo da  jeman napokon i ja negdi većinski dil. Sad sam gazda, koja lipa besida.

Juros je triba bit, ono običan dan. Dođem do biološke, odma bacim očadu kroz ponistru, malo vrtal, neko cviće i tako usput, kad mi neki grubi, grezi zvuk počne parat uši.
jbte izađem vanka kad ono mrtvačka kola, crni furgon, pogrebno Lovrinac. Izlazi lik ka iz filmova, 120 kili, crna kapa, brkovi. Pravi neki orijunaš, i justo iskrca limeni kapsil oće reč sanduk i nasloni na moja vrata.

A di mene nađe? Jbte koji psihološki profil. Triba ga studirat. Zamalo glavon opizdim u isti!
Furgon na po puta, montura na njemu, kapsil na mojim vratima ...ka u filmu!
Uspija je izustit „ sad ću ja brzo, nema puno posla!!“

Jebaji ga, kažem u  sebi. Stoj di jesi i za di si nisi!
Pitam biološku ko je umra? Jedna naša susida, sa drugog poda. Sitin se odma ko je. Eto tokalo je poć i nju. Jemala je godin i boležljiva, al čovik je !! 

Život mi odma proleti i negdi u nekon kantunu se zamislim. Na ploči uvik piše godina rođenja i smrti a između je, CRTICA. Jebala ih crtica. Deboto ispada da je to život i da stane jušto u tu jednu crticu, razmakniću ( ispričavam se lektorima ) . To triba minjat !!!!

Sitin se one jedne priče. Dođe lik u neku egzotičnu zemlju, ode na planinu, uvati ga mrakuša. Lipo legne na proplanak, zamota se dekon i zaspe. Ujutro kad se probudi pogleda oko sebe i vidi križeve !
Čovik zaspa na groblju. Umra od straha. Pogleda malo bolje i počme čitat imena, godine. Sve male brojke, dječje groblje!! Jednoznamenkasti brojevi. Strah ga natjera u trku do sela i ferma prveg čovika do sebe.

Domaćin, onako naočit, objasni mu „kod nas, po rođenju dajemo teku. Da za života pišu samo dane kad su bili sritni. Prestankon istog, zbroje te dane, pritvore u brojke i stave na nadgrobnu ploču.“ Nadam se da je moja susida jemala sritnih dana. Evala joj bilo ...

Misli odoše brzinom munje. Isto ka i Orijunaš po obavljen poslu. Nakaradne limene kutije nema, sve ja ka da ništa ni bilo.
jebem te živote ...

Adio vam!




No comments:

Post a Comment