Spalato

Spalato

Wednesday, June 10, 2015

Kratka noć

Zadnji pogled s terace.

Gren leć, misec zagrli more, postelja prazna, tišina ispuni camaru i one dnevne sjene više nisu tu . Na zidu sekundarka para tišinu, tira ono vrime da gre naprid, ne prašta nikome ...zato jeman običaj nosit sat na kojem vrime stoji ...
 
Na stolu miris liljana a misli điravaju.


Pustin malo misec kroz ponistru, da se ne ćutin sam a on, kurbin sin, ispuni mrak čarolijom. Pritvori one dnevne stvari u nešto drugo, s puno više lipote i duše . Ta magična igra svitla i tame  povede me u neka druga nebeska tajanstva ...moj noćni prijatelj, evala mu ...
 
Soba zaživi ka neka pozornica a duša, ka glavna uloga , dođe na svoje!
Veselo je ....

On je čuvar mojih snova i želja!

Ujutro, kad moje Sunce u postelju dođe ....pomiluje na valovima duše moje, razbuca kulisu novu ...lipo li te vidit opet ...
 
D jutro Grade moj !


Wednesday, June 3, 2015

Đul bašta



Zdravi i veseli bili ...
 
pri neki dan , cajban se se u mojoj kia ceed, onako na po gasa po splitskim ulicama. Ponistra otvorena, ima bave, zateplilo je. Minjan radio postaje, kad trefin na jednu onako dalmatinske pisme !
Odjednom neka stara pisma, kad ono jebate DŽO MARAČIĆ MAKI. Raspalia mi onu „da se sjetiš nekad mene, dal se sjetiš onih dana“ ....u pi*ku materinu di nadje, starije od mene.

Justo san se zapiva. Počeja onako  šotovoće uz radio valove bit ka back vokal. I ča je najgore nisan zaboravija riči, a prošlo, barenko ijadu godin. Odmar se pita, je li taj živ ?? Valjda je !
Odmar me ispizdija, kia aluluja po cesti i sad gren obać sva mista di je nekad svirala muzika u živo !

Na žalost tega više nima u Splitu. Nemas ti tancat, balat, onako se raspojasat, razbacat po bini. Zamantat koju šinjorinu i čekat oni sentiš. Još kad oficijelni spiker najavi „dame biraju“ !
Ala tad tombule. Poredaš se onako uz šank i čekaš. Senitiš počeja, samo da te ne dopadne nešto ča nije po guštu, jer eto odma pizdarije. Moraš balat. Jedini izlaz je štipnit malo za guzicu...al ako joj se svidi „adio mareeeeee“
 
Alelujam ja tako, prođem više manje sva kultna mista. Zapuštena, na nekin su danas neboderi, novi privatnici, al' bašte nigdi. Ovi bi prikopali i groblje da mogu.
Eeee Maki moj, nisi mi triba na moj radio, da si mi mislit ?? 

Sitin se jedne terace ....na Emoni u centar grada. Petkom bi bija plesnjak kodneg imena „Večer usamljenih srca“. Je, ne zajebajen se. Bija je neki orkestar, one drvene katrige i stolovi a klijentela je bila raspuštenice oli ti ga udovice. Pa se ti misli.

Kome je smetala razlika u godina nije triba ni ić. Tu je sve frcalo, svita ka šipak, a mjuza derala cilu noć. Poseban švog je bija oni lajt šou. Dva tri crvena kurbanjska svitla, pokoja druga colura i jedno ti uvik titralo prid očima. Ugođaj za past u afan, oće reč nesvist ...aaaa . Kad bi počeja sentiššššš, utrne letrika, bina u mraku, i štorija krene. Kapi znija cure s tebe, s nje. Ma ništa ne smeta i tako duboko u noć.
 
Taman san počeja mislit na lipe stvari kad ono opalilo vjesti u podne. Jebale te vjesti, vrati mi Džoa ili kojeg drugeg. Moga je bit i Miki Jevremović sa onon „Mjeseče ti stari druže moj“.


Eto tako iz misečine uplovija u surovu današnjost al' Džo mi opet nakon dugo vrimena vratija oni lipi švog mladosti. Kad je sve bilo drukčije ...evala mu bilo ...
 
adio vam ...