Zdravi i veseli bili ...
pri neki dan , cajban se se u mojoj kia ceed,
onako na po gasa po splitskim ulicama. Ponistra otvorena, ima bave, zateplilo
je. Minjan radio postaje, kad trefin na jednu onako dalmatinske pisme !
Odjednom neka stara pisma, kad ono jebate DŽO MARAČIĆ
MAKI. Raspalia mi onu „da se sjetiš nekad mene, dal se sjetiš onih dana“ ....u
pi*ku materinu di nadje, starije od mene.
Justo san se zapiva. Počeja onako šotovoće uz radio
valove bit ka back vokal. I ča je najgore nisan zaboravija riči, a prošlo,
barenko ijadu godin. Odmar se pita, je li taj živ ?? Valjda je !
Odmar me ispizdija, kia aluluja po cesti i sad
gren obać sva mista di je nekad svirala muzika u živo !
Na žalost tega više nima u Splitu. Nemas ti tancat, balat,
onako se raspojasat, razbacat po bini. Zamantat koju šinjorinu i čekat oni
sentiš. Još kad oficijelni spiker najavi „dame biraju“ !
Ala tad tombule. Poredaš se onako uz šank i
čekaš. Senitiš počeja, samo da te ne dopadne nešto ča nije po guštu, jer eto
odma pizdarije. Moraš balat. Jedini izlaz je štipnit malo za guzicu...al ako
joj se svidi „adio mareeeeee“
Alelujam ja tako, prođem više manje sva kultna
mista. Zapuštena, na nekin su danas neboderi, novi privatnici, al' bašte nigdi.
Ovi bi prikopali i groblje da mogu.
Eeee Maki moj, nisi mi triba na moj radio, da si
mi mislit ??
Sitin se jedne terace ....na Emoni u centar grada. Petkom bi
bija plesnjak kodneg imena „Večer usamljenih srca“. Je, ne zajebajen se. Bija
je neki orkestar, one drvene katrige i stolovi a klijentela je bila raspuštenice
oli ti ga udovice. Pa se ti misli.
Kome je smetala razlika u godina nije triba ni ić. Tu je sve
frcalo, svita ka šipak, a mjuza derala cilu noć. Poseban švog je bija oni lajt
šou. Dva tri crvena kurbanjska svitla, pokoja druga colura i jedno ti uvik
titralo prid očima. Ugođaj za past u afan, oće reč nesvist ...aaaa . Kad bi
počeja sentiššššš, utrne letrika, bina u mraku, i štorija krene. Kapi znija
cure s tebe, s nje. Ma ništa ne smeta i tako duboko u noć.
Taman san počeja mislit na lipe stvari kad ono
opalilo vjesti u podne. Jebale te vjesti, vrati mi Džoa ili kojeg drugeg. Moga
je bit i Miki Jevremović sa onon „Mjeseče ti stari druže moj“.
Eto tako iz misečine uplovija u surovu današnjost al' Džo mi
opet nakon dugo vrimena vratija oni lipi švog mladosti. Kad je sve bilo drukčije
...evala mu bilo ...
adio vam ...