Spalato

Spalato

Friday, September 18, 2015

Drugo lice

Pri neki dan  dopa me libar " Mozak u plamenu ". Iskreno, teško bi se u životu mašija za isti , jerbo sam naslov , osim piromanije i Nerona, ne bi jema šta drugo i pomislit ...još korice crvene colure. Moš' mislit kultnog dila ?

Pročita san , onako na prvu , zamantale me prve riči.  Auto( biografska )  i na žalost ne more te ostavit imunog na ono ča pročitaš.  Deboto u samoj srži je autoimunološka, jebena do boli, neuračunljiva u peru al' u životu surova.

Negdi pri kraj libra , napisa bi članak  " Duša u plamenu " jer tako san se čutija. Amputiralo mi najbolji dil mene, spržilo me !

Opet, postoje oni tereni, sprženi, posuti pepelom, na kojim reste najbolji trs, čokot, mali plavac, ka na salbunu. Daje najbolje grozdje, slador, vino ...jebate, koji put. Sprži, naviklaj trs, mladu lozu i čekaj jerbo triba proć vrimena, ošervano burama i neverama, teplim suncem, da bi ono jednom bilo " vrhunsko ".

 
Jučer je tiho ušla u vozilo. Ka maslačak djeljue, tako krhka a tako postojana ...šotovoće rekla "pojačaj muziku" i zabacila glavu kroz prozor. Progovorila više nego ikad sa mnom  ...Taklo me. Đir je kratko traja, otišla svojin puten uz smješak svojim prijateljima. Gledan je kako gre. Odlazi laganim korakom i njena silueta se izgubi među svitom. 

Tu je ...mlada loza, dobila svoje ime, povratak na novi život. Iza sebe puno spaljene zemlje.

Dobro došla!

Put je dug, posut pepelom. Uz mnogo truda i jubavi mora dat ono što se od njega očekuje. Da nam srca svima budu u plamenu...